Ljiljana Lipovac

GDJE SE NALAZE NASILNICI?              2023.god

Nema osobe koja nije susrela nasilnika.
Bilo u obitelji, susjedstvu,ulici,
tramvaju il' bolničkom centru,
možda i na ljubavnom susretu.
Ovdje su u našoj blizini
podižu ruku na djevojku il' suprugu,
sve dok ju ne ubiju.
Il' na "crnom kontinentu"

dok režući joj klitorise ne osakate,
il' ju mokrom plahtom prekriju
dok ju do smrti kamenuju.
Il' u regiji dok devetogodišnjakinje za konja prodaju,
il' na svakom uglu pedofili vrebaju.
Tu sam kao jedinka posve nemoćna
radi toga ne mogu glasno i svugdje vrisnuti stop nasilju
neka dođe kraj ubijanju.


Vrisnimo svi zajedno "Stop nasilju nad ženama" 

i bilo kojoj vrsti nasilja bilo ; 

emocionalnog, seksualnog, vršnjačkog,

vjerskog i nacionalnog zlostavljanja.
Budimo jači i moćniji i vrisnimo
🖐️STOP NASILJU

ODLUČILA SAM                              2022.god

Nečeš više tako izgledati,
nešto ću prekriti,
a nešto nadopuniti.
Odlučila sam.

Ne želim više ta slova gledati.
Oprosti, žao mi je što ču te morati ubadati, strugati, dubiti..
Ovisi kojom silinom, ali ne mogu više izdržati.
Odlučila sam, dosta je.

Prolazim pokraj tebe svaki dan, kao nekom magijom kada smo sretni bili,
i pogled mi je prikovan.
Obgrlili bismo te i smijali se,
u vječnu ljubav zaklinjući se.
Što je ostalo od nje?
Tada si me ljubio..polako su tvoji šamari poljupce zamijenili.
Tvoja zavjetna ljubav nestala je pred pragom doma.
Odlučila sam i svoj potajni san ostvarila.

Postao si Sin svojega Oca za kojega si govorio da nikada,
ali nikada takav nećeš biti.
Promatram naša imena,
u srcu ispisana,
korom obrubljena,
i ne želim ga više takvog gledati.
Ne želim drvo koje je moj Otac posadio srušiti,
i njime vatru ložiti.
Imena u srcu ću izgrebati,
oko ruba suzu ču napraviti,
a zatim te brezo zagrliti.
Nanijeli smo ti bol rezuckajući te, oprosti nam...bili smo drugi ljudi.
Sada razumijem tvoju bol,
svoju sam prošla i konačnu odluku donijela
prije nego li sam ga ostavila.

Lice mi je iscrtano njegovim udarcima.

KRILA SMRTI                  2021.god

Jesam li tvoja?.....jesam
Jesam li njegova?..jesam
Jesam li njihova?...jesam
Jesam li svoja?...nisam...čija li sam?
Ne brojeći korake, 

koračam s jedne na drugu stranu sobe
usput vidjevši tuš - stol - ormar - krevet.
Ne brojim lijeganja u krevet,
ne brojim smrdljive uzdahe,
ne brojim udarce.
Govore mi; legni - stenji - plači - viči kako sam dobar 

- da te volim - da me voliš, 

iako držiš čuperak moje kose.
Modrice primjećujem i vrištim u sebi
tutnji mi u ušima od vrištanja.
Pitam se ima li kraja?
Postoji li kraj?
Kako sam dospjela ovdje?
Dani, mjeseci, godina je prošla...

viđam ga kod primopredaje novca.
Umjesto pogleda ljubavi
staklast odraz mog lica u njegovim zjenicama.
Davno sam otputovala u inozemstvo 

vjerujući u njegovu ljubav.
Nakon dolaska, oduzeo mi je sve dokumente,
i svakodnevno batinama lomio je moj ponos.
Pristala sam na sve da se riješim boli,
a boli, boli, boli sve jače.

Vrištim u sebi, vrištim i zazivam krila Smrti
čekajući, da me riješe boli.

ZABORAVLJENA LJUBAV                   2020.god

 
Ljubav nema godine..
ne stari, ne ustručava se pokazati,
a voli je svatko izgovarati.
 
Radi čega si nadmoćan postao?
Pokazivati i izgovarati si je zaboravio.
 
Sve što je od tebe ostalo...
otisak dlana i šake,
iščupan čuperak kose,
uz polomljene zube.
 
Uz ožiljke - izvukla sam se iz ljubavi zaboravljene.

 

 SOBA 1, 2, 3                        2019.god

SOBA 1

Ulazeći u prostorije bolesničke sobe, predstavlja se...

Dobar dan, ja sam krim inspektor i imam pitanja za vas, jeste li spremni na njih odgovarati?

-dobar dan...odgovori žena skrušeno

Molim vas, sve mi ispričajte

kako se dogodilo?

-ali, zar moram sve ponovno prolaziti?

Nažalost gđo, morate ukoliko želimo uhvatiti nasilnika, tj počinitelja.

-pitajte...odgovori žena

Opišite, kako vam je napadač pristupio?

-gdine, mogu vam reči kako sam se osjećala, boreći se, a neznati protiv koga?

Kako to mislite? upita inspektor

-gdine, zar niste primijetili da sam slijepa?

Oprostite, ali...promatrate me, nitko me na tu činjenicu nije upozorio.

-gdine, mi slijepi imamo istanćan sluh, okrečemo glavu prema zvuku.

Ispričavam se.

-gdine inspektore, to nije trenutaćno stanje već činjenica. Mogu vam ispričati, nasilnik je moje visine, koštunjav i ima duboki bariton, špićasti nos, punija usta i vrlo kratko je ošišan.

A kako znadete opisati, a ne vidite?

-gdine, ruke sam mu stavila na lice, one su moje oči, na njegovim obrazima vidjet' čete tragove mojih noktiju. Mi slijepi dodirom vidimo, mogla sam se samo tako obraniti, ali nisam uspjela.

Oprostite, nemam više pitanja, odgovara inspektor odlazeći prema sobi 2, u koju je ušao sa prevodiocem, tj govorom gluhonijemih.

SOBA 2

Uz pozdrav, predstavljanje i upitu o stanju pacijentice, započinju ispitivanje.

Molim vas, možete li opisati nasilnika kako vas je napao?

-gdine, mogu vam reči ono čega se sjećam, ne i od kuda me pratio?

Kako to mislite? upita inspektor

-gdine, mi gluhe osobe čujemo vibracijom poda, osjetimo korake...sjećam se samo udarca, boli u glavi i njegovih usta sa kojih nisam mogla ništa pročitati. Samo onaj odvratan osmijeh dok me silovao.

Inspektor je pribilježio opis nasilnika, te otišao zahvaleći se na suradnji u sobu 3.

SOBA 3

Uz isto predstavljanje na ulasku u sobu, i pristanak pacijentice na suradnju..započinje ispitivanje.

Recite mi, upita inspektor, kako ste se obranili od nasilnika?

-gdine, ušao je u moju sobu sa kapom na glavi, mora da nas poznaje jer je majka netom otišla kod liječnika. Spustio je rolete, kroz one sitne rupice na njima prodiralo je svijetlo. Dok se prilazeći skidao, potom mi je stavio jednu ruku na usta, da ne vičem. Ugrizla sam ga...nakon čega je uslijedio udarac.

Kako ste se obranili?

- gdine, zar se mi oduzeti možemo obraniti? Poput vreče...na krevetu me okrenuo i divljački se nadamnom iživljavao. Kada mi se majka vratila, zatekla me krvavu u neprirodnom položaju na podu.

Inspektor se zahvalio i umorno izašao iz sobe 3.

Pomislio je...tko zna koliko takvih pacijentica i soba postoji? Nasilnici nisu nikada pronađeni.

Zamislite - da Vas netko siluje, a ne vidite,

ne čujete i ne možete se pomaknuti, da se obranite.

Na žrtve invalida najmanje pomislite.

OGLEDALO            2018.god

Dugo se nije voljela

gledati u ogledalu ,

uvijek se prikazivala

otužna slika u odrazu..

Izrugivao bi je

pogledaj se,

tko bi s tobom spavao

a znala je da tako priča

samo da bi je omalovažavao.

Ljubav bi u kapljama pružao

sve dok nije i ruku digao.

Pred druge je osmijeh na lice stavljala,

u duši...patila

Dosta!

natjerala se u ogledalo gledati

lijepom se vidjeti.

Počela se dotjerivati

Počela je i tango plesati,

plesači joj ružu prinositi

govoriti-lijepa si.

Odraz u ogledalu postao je čist.

KAD ŽENA ŽENU OŠTRICOM OBILJEŽI    2017.god

Ne smiješ biti bolja

ne smije ti umni intelekt vladati

nit osmijeh i oko ljepotom zablistati

a Bogom smo sve dane

njegovom rukom isklesane

i plave i smeđe, crne

radi čega ste zlovoljne

zar niste dosta

muškim egom omalovažavane.

Pazi koju cipelu nosiš

pazi kojim tonom riječ izgovaraš

pazi kamo oko usmjeravaš

pazi kome život do smrti poklanjaš.

Odrastajući, život nas kroz boli nosi

dijeleći tugu i radosti

Žena ženi se povjerava

Njoj vjeruje

a čim se okrene

grohot glasnog smijeha

nad  tugom vlada

nad slučajnim neuspjehom

nad ostavljenim životom.

Ženo! „Prijateljice“ draga!

Zastani!

Preuzmi uzde svog života

a iz mojih leđa oštricu izvadite

previše je samoj sebi lagati

još gore pod  drugima jamu kopati

a na kraju, sama ćeš u nju pasti

„Prijateljice draga “, boli jako me boli!

PROGLEDAJMO          2016.god

Nestade osmijeh

prekrasni zubi, ne bijele se,

jamice na licu, ne smiju se,

sjaj iz očiju, nestade.

isklesano tijelo Afrodite

teškim dlanom prekriveno

mentalnim govorom, mobingom

sve u njoj ubijeno

njen pogledne, njen govor

slijepo i nijemo plače

a ne baš tako davno

bila je i voljena i ljubljena,

u visine dizana

no, podrugljivo rečeno

pa samo je žena

što mi radimo

mi šutimo, a čujemo

mi slijepi smo, a vidiimo

Ma prestanimo s ćutnjom

i ja i  ti i ti,

i vi i vi i Vi tamo gore

Otvorimo oči i progledajmo

prijavimo i pomognimo.

STOP NASILJU!             2015. god

Lepršaju leptirići u trbuhu
od velike ljubavi prema tebi...
i tako prođe vrijeme....
a leptiriće u trbuhu zamijeni bol.
Čekam te,pružam ti topli dom
čekam te,da dokažem ljepotu života u dvoje.
(Pljus)Zašto sam te morala baš sad to pitati?
A ti mi kažeš,vidiš...
ti i tvoja glupa pitanja,a ja te volim.
(PLJUS)Zašto sam morala baš sad priči ispred tebe?
A ti me voliš,zar ne shvaćam to?
(PLJUS)Zašto sam te čekala cijelu noć?
Zar sam toliko glupa,da ne vidim,
da ne dolaziš od druge i da me voliš?
(PLJUS)Zar nemam mozga?
Zar ne vidim koliko me voliš a ja te izazovom da me udariš?
(PLJUS)JOOOJ,boli me,ne tuci  me,
ne,nikome neću reći,molim te.
(PLJUS)Udarila sam se u vrata.
(PLJUS)Pala sam niz stepenice...
(PLJUS)Nije on kriv,on me voli,sami su mi zubi ispali...
(PLJUS)JOOOOOJ,NEMA JE VIŠE,
TRUNE U ZEMLJI-JER JU JE ON VOLIO.
A MENTALNI UDARCI:
Dođeš na posao: šta je?gdje si do sada?
čuj a da obučeš mi jaknu pa da odemo na večeru???
Radi,radi,radi....trči,juri,lovi tu satnicu,trči u vrtić po djecu,
trči da obaviš sve što žena mora učiniti,trči,trči...
Maloumna si,i za svoga ljubljenoga..uzimaš mobitel u ruke...
kad vidiš primljene fotke stršećih koplja,
a ničim izazvanih...KRIK IZ DUŠE
DOSTA JE (bacam knjigu i padam na pod te govorim)
Padam,ali......ja....samo..volim...ja ....samo..
želim biti voljena žena, (podiže se sa poda i govorim)
Ponosno,uspravno se Podižem,Podižem svoj glas,
dajte i Vi svoj
DOSTA JE.

Ne dam da me tuku,
Ne dam da me vrijeđaju,
Ne dam da me slome
Ja znam tko sam
Ja znam što sam
Ja znam da trebam živjeti bez nasilja kao i svi VI
I recimo uglas
STOP,
DOSTA JE NASILJA NAD ŽENAMA.