OPSTANAK ILI NESTANAK 2023.god
… i bi divna rodna i plodna zemlja, raj, eden u svemiru
I reče Svevišnji: Idite živite, volite i množite se
i naraštaje svoje u dobru i ljubavi odgojite.
I žena i čovjek zajedno pođoše a onda se raziđoše.
Mudri mudrovali, radišni radili, zli se zlu radovali,
ratnici ratovali, lopovi krali, susjedi se slabo poznavali.
Vrijeme prolazi isti užas dolazi.
Čovječji mozak se pomračio, srce se zakrvarilo,
duša po blatu i truleži plazi, bolesna pohlepa iz nje izlazi.
On ružno psuje
On strašno tuče
On siluje, po svetinjama pljuje
On po žrtvi gazi umjesto da mazi
On ubija, nožem, puškom, pištoljem, bombom, dronom, raketom
Sve srušeno, razoreno, beton, željezo, pakao…
Iz jednog procjepa zgrčena ručica viri, djevojčica vrišti
nada se spasu a spasa nema.
Nova smrt o zemlju gruva…
jauci, plač nemoćnih, krv se skorila crvena suva.
Vrijeme prolazi u nemoćne strah beznađa ulazi
zlotvori poludjeli se smiju, dječju krvcu u grla liju.
O, Svevišnji vidiš li, vapaje nevinih čuješ li?
Jadna Zemljo, jadni ljudi i sve živo, opstanak ide ukrivo.
Ruke svoje spojimo, srca otvorimo, riječima i pjesmom
gromoglasno za miri ljubav zavapimo.
Treba mi ruka topla, šapat što miluje dušu, zagrljaj iskren i blizak. Koračam putem sa mutnim sjajem patnje i nadama u umornim očima. Od preostalog sjaja rađa se nemir i zaslijepljenost. Upravlja li negdje netko sa nama?
Zašto život daje pa uzima ili smo samo prolaznici nekih nepoznatih svjetova. Štite li nas krilati anđeli il podjaruju zlobom svojom demoni i vragovi?
Moje su oči plavi ekrani oslikani melankolijom, tugama, strahovima, radosnim željama. Gazila sam sebe, ponos svoj, sjena bijah tvoja, a ti zvijezda moja u plimama i osekama moga mora u koje se bacih okrnjene duše, modricama išaranog tijela. Prepustih se struji ledena vala dok svjesnost posustaje, a ljubav nestaje. Gotovo. Otišao si sa svojim psovkama, ledenim pogledom bez imalo empatije prazne duše. Otišao si bez pozdrava, bez davanja, željan uzimanja i laganja. Više nisam rastrgana i ne drhtim pred zvukovima tvojih koraka. Preživjela sam i krenula slobodna poput ptice raširenih krila uzdignute glave, bez kajanja.
Upravlja li negdje netko sa nama?
Nema komentara:
Objavi komentar