SVE JE SAMO RUŽAN SAN 2019.god
ruka na
licu, ali ne da miluje,
ne da piše
nježnosti na koži,
već da silu
demonstrira,
šamar dva,
onako usput
dok uvrede
srce prže.
jednom je
krivo vino,
jednom je
kriv težak dan,
jedino
nikada nisi kriv ti sam.
ne tražim
više razloge,
naći ćeš ih
ti, ti ćeš uvijek
nešto naći
za prigovoriti,
a onda će
lavina uvreda i nasilja poteći.
naći ćeš
poslije i opravdanja,
a ja, ja ću
po tisuću i
prvi put
povjerovati svakoj tvojoj laži,
s molitvom u
srcu vjerovat ću
kako ovo
nije moj život ,
kako ovo
nisi ti,
kako ovo sve
je samo ružan san,
kako ću se
ujutro sretna probuditi,
kako će
ujutro biti neki novi sunčan dan.
SAVRŠEN BRAK 2018.god
naizgled
sretna obitelj,
ti muškarac,
moćan, politički jak
uz tebe dva
sina i mati,
bez tebe ih
na ulici neće nitko prepoznati.
vikendica u
šumi,
jahta na
moru,
u gradu brzi
auto, kuća i za ljubavnicu stan ,
gdje god
dođeš ti si poželjan,
sva vrata ti
se sama otvaraju,
prilike se
same stvaraju.
uz tebe
radi glasova birača na svim slikama,
žena i sin jedan i dva,
da moćan si
obiteljski čovjek , neka se zna.
za vjerniju
novinarsku sliku i žena je u novčaniku,
a kući kad
dođeš jad i lom,
uvijek mora
biti sve po tvom,
ako si
nervozan ili žena neće ponizno da sluša,
boljet će je
tijelo,
boljet će je
duša.
jer tko je
ona da tebi se suprostavi,
a tvoje ime
nosi i slavi.
ne
promišljajući sipaš ružne riječi,
psovke i
prijetnje pune vaš stan,
udaraš gdje
stigneš,
pazeći da ne
ostane trag na van.
a onda mirno
ljubavnici odeš,
bez grižnje
savjesti jer žena sama je kriva,
zašto te
stalno ljuti i nervira.
sinovi na
njenoj su strani,
pa i oni
postaju samo politički paravani.
sretna
obitelj,
savršen
brak,
nitko
od svjetla jakog ne vidi
tamu i mrak.OPET ĆEŠ IZIGRAVATI GOSPODINA 2017.god
opet ćeš
izigravati gospodina,
pravog
kavalira,
smiješeći se
,
držat me pod
ruku
i
pokazivatI, kao neku tvoju lovinu.
i opet ću se
praviti sretna,
ljubazno
pozdravljati tvoje prijatelje,
zavidjet će
mi njihove žene,
jer imam
tebe pored sebe.
sve će
izgledati kao bračna idila.
lažna slika
sretnoga para
a kada se
kući vratimo,
znam,
opet nastupa pakao.
vika i
galama,
optužbe,
vrijeđanja i pokoja pljuska,
jer
prijatelji rekli su da imaš lijepu ženu.
urlaš, da
sam izazivala,
da sam im
osmijehe preljubazno slala,
da je
sigurno bilo povoda,
da nemam
nikakva srama.
a ja, niti
kriva niti dužna,
uništena, do
neba tužna,
pokušavam ti
nešto reći,
ali ne
slušaš,
pada udarac
prvi, drugi, treći...
u sebi
jecam,
šutim a duša
mi vrišti,
do kada
tako,
pitam nebo,
pitam sebe,
do kada će
svaki tvoj alkohol
uništavati mene.
a sutra,
bit ćeš
manji od makova zrna,
ali bol, bol
neće biti manja,
svakim danom
je sve veća,
znam, sve
dalje je od nas sreća.
UJEDINIMO SVI GLAS 2016.god
kad udariš ženu,
misliš da si frajer,
da si momak jak,
a zapravo si slabić
biće uz kojeg stoji izraz bljak ...
podignuti ruku,
kose počupati,
ošamariti,
šaku pod oko zveknuti,
u ormar odbaciti,
na pod srušiti,
nogama gaziti...
to čovjek ne može uraditi,
to izrod ljudska roda
pravednika se igra,
silom objašnjava,
silom demonostrira...
ali dosta je,
ujedinimo glas,
kriknimo složno za
žena spas...
dosta je,
u vezi,
u braku,
u poznanstvu..
nasilju mjesta nema,
život je da bude
satkan od lijepih uspomena.
dosta je,
ujedinimo svi glas,
neka pjesma zaustavi nasilje,
neka stih bude pravde glas.
SVAKI PUT ISTO 2016.god
svaki put isto,
dolaziš kasno,
alkohol i ti,
prijatelja dva...
dolaziš glasno,
vikom i galamom ulaziš
u naš mali stan...
i što god učinila,
kriva sam,ako sam budna
zašto sam budna,
ako spavam,
zašto te ne čekam...
vrijeđaš me,
glupačo,
kravo,
kurvo...
za sve sam ja kriva..
ako šutim,
zašto šutim,
ako pričam , što se ljutim...
molim te, budi tiše,
ta dijete nam spava,
pusti da mirno diše...
ali ne staješ,
bacaš stvari,
meni šamar ili dva,
tko je gazda u kući kažeš,
mora da se zna...
a ja Boga molim,
da prođe ova noć
da dođe novi dan,
jer sutra ćeš biti ponizan i mal...
a ja ću još jednu šansu ti dati,
u zajednički život i dalje ću vjerovati..
svaki put isto,
pomaka nema,
to dobro znam,
ali sutra je,
sutra je novi dan...
OGROMNA KOLIČINA GLUPOSTI 2015.god
ne treba baš puno mudrosti
za ruku podignuti na ženu,
nogom opaliti,
o zid udariti,
u ormar nagurati,
u wc zaključati.
ne treba baš puno mudrosti
agresivan biti,
ruku joj slomiti,
arkadu u crveno obojiti,
modricu pod okom napraviti,
zube izbiti..
veća je mudrost
znati se zaustaviti,
razgovorom problem riješiti,
u naručju njenom se utješiti,
probleme podijeliti,
osmijeh darovati,
strpljenje razvijati,
u molitvu se uzdati.
ne treba baš puno mudrosti
ali treba ogromna količina gluposti
za agresivan biti.
NAIZGLED 2015.god
naizgled sve je
u najboljem redu,
obitelj,
skupi auto,
luksuzan stan...
nitko ni naslutio ne bi
da u njemu sreće nema,
da tu nasilje caruje,
da tu agresivnost drijema.
ne modrica nema,
one na duši kažu nisu tako bitne
to što slobodu si mi oduzeo,
prijateljice otjerao,
za sebe me zatvorio,
često u nasilje ne broje ,
to što danima sa mnom ne pričaš,
što dolaziš kada hoćeš,
što odlaziš kada ti se prohtje
kažu mušice su tvoje.
prijateljicama ne smijem otići,
do mene nitko ne može stići,
u grad izlazim samo uz tebe,
ponekad mrzim zato i tebe i sebe.
kad progovoriš riječi su ti grube,
mene pretvaraš u glupače
i zaostale ljude,
samo se smješkam,
i očima trepćem.
ne mogu više tako,
svega mi je dosta,
u duši me peče,
u duši me boli,
rasprsle se nade,
raspukli se snovi.
dižem glavu,
dižem svoj glas,
dosta je bilo suza i plača,
u borbi postat ću od stijene tvrđa,
od mača jača.
naizgled sve je
u najboljem redu,
obitelj,
skupi auto,
luksuzan stan...
Nema komentara:
Objavi komentar