Sakiba Harčević

TU SAM

Tu sam

Nezamjetljiva noktima još uvijek zidove param,

iznova urličem,

na pragu izbezumljenosti ehom tišine zazivam gluhe,

tonove tuge stvaram

Gdje ste?!

Svi vi vrli heroji, borci za pravdu, vidovnjaci, ljubavlju pune Božije sluge,

u šta gledate, kad ne vidite nad ponorima isprane boje duge?

Tu sam, evo vam mašem iz mase, jednako kao i one,

vrištim, zovem,

dok s minareta ezan se čuje, crkvena zvona zvone

Gdje ste?

Zar doista ne čujete,

ili vas osljepljene sobom tuđe muke ne diraju,

pa ni ne znate što vrijeme nosi,

da bez iznimki nas prsti Uzvišenog jedne po jedne biraju.

GADE

Slušaj ti gade, ne unosi mi se u lice,

Ne sikći,

Miči te ruke sa mog vrata,

Ne slini ko' bjesno pseto,

Ne bojim te se nulo

ni koliko je ispod nokta blata.

Ne gledaj me začuđeno, kao da ništa jasno ti nije,

Shvati već jednom, silom si ojačao borca u meni,

koji ti se u lice ko probuđena zvijer smije.

Hajde šta čekaš?

Usudi se biti luđi no što jesi,

imaj muda, završimo priču..,

ili se gubi,

svoj smrad i šake nadamnom više ne tresi

DŽENTLMEN

Hajde udri!

Džentlamenski,

onako fino, muški

Obori me!

Ti to možeš,

Znaš

I ne govori poslje da ti je žao,

da imaš dušu,

jer svoju si dušu odavno na prodaju dao.

Hajde!

Udri!

Šta čekaš?

Samo još jedan udarac fali da oboriš me,

ali ne i slomiš.