Prolazi još jedna hladna noć,
Noć prepuna brige i neizvjesnosti,
Ona je u sobi ostala sama,
A potrebni smo joj sada upravo mi.
I dok čeka da jutro pokuca na prozor,
Teška ju misao mučiti nije prestala,
Kamo su prohujale sve tolike godine,
Zar je ljubav tako brzo nestala?
Zbog čega ona trpi njegove udarce?
Zar samo zato jer je žena?
Zar je moguće da je nekad od vesele djevojke
Od nje sada ostala samo sjena?
Tko si daje pravo da upravlja njenim životom?
Zar netko tko je u nutrini zapravo kukavica?
Zar misli da će se vječno skrivati
Ispod maske sa svoga lica?
Za nju mora se jednom podići glas
Jer od šutnje njoj pomoći nema,
Možda joj se za koji sat, minutu ili sekundu
Evo već novi udarac sprema!
Neka tužan pogled zamijeni osmijeh u oku
I neka se u srcu rodi nova nada,
Spriječimo nasilje dok nije još kasno
Da još jedan život potiho ne strada!
Neka rane nasilja što prije zacijele
Kao da su bile u nekom ružnom snu,
Ne zaboravimo upaliti nove zvijezde
Koje će svijetliti SAMO ZA NJU!
Nema komentara:
Objavi komentar