MRAVI
Mravi u
povorci
stupaju do i
oko
kruha
narezanog
i ostavljenog
na
kuhinjskoj
plohi.
U mojim
pjesmama
oni su
mrvice
zaostale na
jagodicama
Božjih
prstiju nakon
obilnog
božanskog ručka.
Otresao je
prste Jedini
na Stvoreno,
dole
i udahom iza
sna
rodili su se
pod lišćem i
gljivama.
Ili su u
stihovima
koje
započinjem
kako su na
grnčarskom
kolu
gravitacije,
pod
kapljicama
što se
združuju
iz
plavetnila i oblaka,
oni
zemaljsko i živo,
kao i
limfa,pas,
čovjek,
kao prignuti
njegov nauk
da je teret
veći od sebe
( neočišćeno
zrno
pšenice)
moguće
pronijeti
(i napuniti
smočnice.)
Tako nas
naučiše
mravci
jedini
biti jači no
što
mišljasmo,
i mećave zimolike
(kao u
basni)
gledati iz tople
namirene
ložnice
U mojoj
kuhinji, sada
oni su samo smetnja,
prljavština,
uljezi
-znam dobar
način kako
se riješiti
mrava-
I smijeh.
I nakon što
ih,
po savjetu,
potjeram,
ili presudnije,
otrovom,
vraćam se
stihovima,
da namirim
nadahnuće
o nebeskim
zrncima
što prenose
svjetove
na leđima.
U ove mi je
još dodati
„O mrtvima
sve najbolje“PREŽIVLJAVANJE
Zar ne vidiš da sam umrla?
Razlika između tebe i mene je
Što se ja prisiljavam vidjeti
(iako ne želim)
Na polovini puta
između nas dvoje je mjesto
gdje se pokapaju umrli.
Činim sve
da te otklonim odatle,
da te otjeram
na proplanke
odakle je obzor drugačiji.
Da se ne providiš
(kao ja).
I ne znajući
naučio si me
tuđim očima vidjeti,
tuđom rukom voditi pisaljku,
tuđim grlom pjevati
(moje je usahlo),
tuđim životom (jedino) biti živom.
Na kraju,
u susretu mene i tebe
hoćeš li (hoćemo li)
znati tko je zaista preživio?
TEŠKA NOĆ
Bijela kost je izrasla
Pored moga srca.
To su okoštale suze
Iz džepova podsvijesti
(tko nam je to rekao?)
Koje su se nakupljale
Godinama
U proširenjima izdanih
Nježnosti.
Sanjam da je
Dama
Istupila odatle
I odskočila
Na kartaški stol.
Obrću ju među debelim prstima
Okorjeli kockari.
Nude ju kao zalog ili adut
(mene, nju?)
Prestrašena dršćući
Iskačem iz
Prostora za sanjanje.
Bojim se da ne ostanem
Zarobljena u snopu
Među rukama.
Oznojeno srce
Otkucalo je
Samo središte noći.
Opipavam pod grudima,
Kost je tu.
Tvrdo oplošje
Zaustavit će galop
Bježećih sjećanja
Na (potisnute) poraze
(Dobro, Loše?)
Želatina je ispunila
Prostor.
Pitam se hoće li
Slijedeći udah
Otvoriti alveole.
Ipak, dišem kroz oči.
Iskupljujem se
Nekako užasom
Za ostatak sna.
Jutarnji živkavci
Bubnjevima
Pokraj uha
Najavljuju dan
Nešto je ostalo
Iglama opkoljeno
Na jastuku.
Nema komentara:
Objavi komentar