Predrag Babić

JUTRO JE RAZGRNULO

Jutro je razgrnulo

Hodnike tame

Jesmo li postali bolji ljudi

Ili tek sjene

Što odmiču u sablasne

Krošnje bez lista

Gdje jecaj čuje se nekoga

Izgubljenoga srca

Ili smo i sami uklete duše

Isprazni i mrtvi a pravimo se živi

I dok sunce obasjava

Korake malenoga dječaka

Što navukao je po prvi puta

Cipelice lakirane jednoga sanjara

Hoćemo li svi skupa

Dopustiti da u nepovrat prođe

Još jedno nevino djetinjstvo

Lomeći pri tome krhke igračke

Pretvarajući se da ništa se nas ne tiče

Sudbine daleke i tuđe

Ili ćemo prigrliti one: ostavljene,

Zaboravljene, bolesne i gladne.

Hoćemo li i dalje dopuštati

Da lome se nježni obrazi

Žene, supruge i majke

Pred silinom nasilnika i tiranina.

Dopuštati da prolije se krv kao tinta

Puneći stupce crne kronike

Gdje ubijene žene postaju statistika

Tek ružne nekoga novinara brojke.

S toga još jednom ne odmahujmo rukom

Ne okrečimo glave pred svačijom mukom !

Jutro je razgrnulo tamne oblake

Jesmo li pustili svjetlost u sebe?

KOLIKO JOŠ TREBA

Koliko još treba
Nevine, male djece
Da nasilno umre
Da institucije
Konačno svate
Kakve ogromne
Propuste rade
Koliko nevinih žena
Razbijenih obraza
Slomljenog sjaja
U divnim očima
Treba da nestanu
Sa ove naše planete
Da proklete birokrate
Posao svoj ozbiljno svate
Koliko još malih anđela
Mora da se vine put neba
Gospodo bez savijesti
Što hladno odmahujete rukom
A ljudi su vam samo brojka.



ŽRTVA

Grčevito u kutu
Lomila je ruke
Prijatelji bile su joj suze
Noći neprospavane i duge
Oči pune bola i tuge
Onaj kome poklonila je srce
Sada je ubija i tuče.

U rijetkim trenucima mira
Prigrlila je maloga sina
I san skromni snila
Da sve počne ispočetka
A ne da bude žrtva
Svirepog nasilnika.

Godinama trpjela je poniženja
Gažena u lokvi krvi
Ostali su otisci tamni
Negdje u mekoj duši
A samo je jedno htjela
Da bude voljena žena
A ne samo žrtva razbijena.


STOP -NASILJU NAD ŽENAMA

Jedna žena u modricama
razbijenih koljena i obraza
Sasušena krv na usnicama
i noć neispavana puna plača.

U domu njenome razbacane stvari
inventar i namještaj razbijeni
Opet nasilnička pijana ruka
ubila je nadu za bolje sutra.

Oči su joj crvene i suzne
Kose rasčupane i tužne
Grli svoje malo dijete
Puna straha i strepnje.

Prečesto je trpjela ponižavanje
Primala udarce i batine
Okreće u životu stranicu novu
Sklanja se u sigurnosnu kuću.

Dosta je bilo boli i patnje
Zaustavimo nad ženama nasilje
Zar treba netko da umre
Prijavimo svako zlostavljanje.