Koliko puta sam sakrivala svoju bol,
zavukla se u kutak pognute glave,
nezaustavljivo plakala, misleći
da sam nemoćna, da bilo što promijenim!
Koliko puta je bila bol srca nepodnošljiva!
Danas sam drukčija.
Više ništa ne sakrivam i ne jecam kao malena djevojčica,
moleći da je netko primijeti i pokloni djelić ljubavi,
za kojom tako puno čezne.
Danas sam ponosna da sam Žena,
sva sjajna i nježna,
a u isto vrijeme divlja i nepripitomljena.
Ponosna da sam svjesna svoje svetosti,
ponosna da ponovno osjećam tu beskrajnu Ljubav Njega,
kojeg sam zaboravila kroz vjekove.
Njega koji je strpljivo čekao i čekao,
da sam digla glavu, uzrla ga u svojim očima
i osjetila u svom ranjenom srcu.
Usidrena u svojoj snazi koračam putem izazova života.
Nema komentara:
Objavi komentar