Nikola Jelovac

I PITAM SE

Zgaženi cvijet ne miriše

samo plače smrvljen

krvavim suzam

nečujan krik se laticama otima 

izgubljena savjest do nesvjesti dovodi

koji je razlog gaženja

Što je? 

Koji najdražu pogodi

Odgovori mi bez udarca.

Upitaj me bez psovki

Koje nisam zažluzila.

Molim te i toliko sam te molila i preklinjala

A molitvom i moljenjem

Sam samo stare rane

posolila

Gnjev budila.

Zašto je bjeg i skrivanje jed i spas?

Zašto se nesmije čuti moj glas?

Sve više posrćem

Od tog darkazma.

Moj život je kataklizma crnilom zalivena

Moj glas je drhtaj straha

Od lomljive sudbine.

Moj bitak je prah izgubljene istine

I pitam se 

dal je to sve?

Da li samo zlo mene zapada

I postoji  tren ljubavi i radosti življenja

Kao sretne žene vrijedne štovanja

OD MILJA DO NASILJA

Kad preliješ čašu
odspavanih želja
stvarnost je u zraku
općeg neveselja
Kad dotakneš ništa
od sveg izabranog
u naramak ničeg
i noću i danju
I nisi mu draga
na licu mu piše
on ne zove vraga
već na njega liči
Tužna priča kreće
i tvoja realnost
dotaknuta ružnim
već toliko puta
Ruža je zemlji
grubo otrgnuta
a mogla je mirisati
veći dio puta
Što se život zove
da nije banula
sasvim čudna zbilja
sestra od nasilja
ispod maske milja.